A bit of this, a bit of that... :-)
Dakle, budemo danas obradili nekoliko tema... :D Prvo pocnimo sa dogadajem dana. :-)
Danas ja i frend krenuli na kupanje, i bas je bila pocela ozbiljna naoblaka, cak i koja kap tu i tamo bi pala. Pola puta do tamo, moj frend je odustao od kupanja, ali ja nisam. Dosao sam na plazu gdje se obicno kupam (Mina, ako to sto nekome znaci). Plaza nije bas ogromna, ali ima mjesta za dosta ljudi. Kad sam ja dosao, broj ljudi je bio (ukljucujuci mene) 4. Neka tri malca koja su stajala kraj vode. I ja naravno. Samo ja nisam stajao, ja sam odmah skocio u vodu, koja je bila FANTASTICNA. I jedna stvar ljudi. Kad se kupa, najbolje je nocno kupanje, a odmah uz njega ide kupanje po kisi... :-) Bilo je izvrsno! A nikoga uokolo... :-) Ljudi, nemate pojma sto propustate. :-)
Heh... :-)
Eh, sada malko uceniji dio. Da objasnim pojam moderni mit i zasto nam je potreban. :-)
Moderni mit je pojam koji je skovan za razne teorije zavjere i slicne stvari u koje danas ljudi vjeruju, poput vjerovanja da postoji hangar u Roswellu/Zoni 51 gdje Amerikanci drze izvanzemaljce, ili da su Rusi koristili djecu sa psihickim mocima da doznaju podatke ili ubiju nekoga bilo gdje na svijetu i tako dalje, ima toga koliko hocete. Teorija modernog mita je ovakva: u davna vremena smo imali mitove poput Herkula, Odiseja, raznim bogovima i junacima. Poslije su to naslijedili neki drugi mitovi, poput recimo kralja Arthura itd. No danas vise ne vjerujemo u te mitove (ne vecina populacije, u svakom slucaju). No ljudi ne samo da vole, oni trebaju vjerovati u nesto natprirodno, neobjasnjivo, misticno, veliko, pa su te stare mitove koje se unistilo zamijenili novim mitovima. I tako stalno. Kako se jedan mit potopi, tri druga zamijene njegovo mjesto.
No ne bih ja bio ja da ne dodam i koju rijec mojeg misljenja o svemu tome. E, pa, meni se vise svidaju stari mitovi, bili su ljepsi i ugodniji i zanimljiviji. :-) Sto cemo... :D
I za kraj, malko lekcija iz povijesti. he he he he... :D /*Ovaj komentar je dodan nakon sto sam napisao tekst. Ako vam se neda, slobodno preskocite. :-) */
Dakle, djeco, danas cu vam ispricati malu pricu o dijelu povijesti zvanom Drugi Svjetski Party. Vidite, sve je pocelo kad je jedan ludi Austrijanac malko puknuo tijekom Prvog Svjetskog Party-a, pa je proveo 20-godine 20. stoljeca (neki ce vam tvrditi da je 14. stoljece bilo najgore, ali nema goreg od 20., vjerujte meni...) uvjeravajuci jedan sasvim fini narod, koji nazalost ne govori razumnim jezikom pa cemo ih zvati Nemtsi, da su nadmocna rasa. Sada, u normalnim prilikama sve sto bi dobio bi bilo vjerojatno mjesto u ludnici, ali tada tamo nisu bile normalne prilike, jer su svi bili potisteni zato jer je tijekom Prvog Svjetskog Partya se pokazalo da su oni bili uspjesniji u postavljanju ljudi pred neprijateljske strojnice - iako je i ta pobjeda bila vrlo bliska, jer je njihov prekomorski susjed, kojeg cemo zvati Cajopijci, bio gotovo jednako uspjesan (istina, njihov istocniji susjed, Votkopijac, je bio i uspjesniji, ali kod njega su se pojavili neki probavni problemi pa se morao povuci iz natjecanja). Naravno, nisu samo oni sudjelovali, ali to su nam vazni zasad.
Eh, sad, da se vratimo na glavnu pricu. Dakle, ludi Austrijanko je uspio nagovoriti Nemtse da ga proglase vodom napokon, i zapoceo povratak tog naroda u moc. No prvo, trebao mu je novac. A i neki neprijatelj protiv kojeg se narod moze ujediniti i zaboraviti medusobna neslaganja. Pa je iznasao rjesenje: jedan prastari narod koji se rasprsio po svijetu, dakle nema svoje drzave koja bi mogla napasti ih prije nego se osove na noge, a i svugdje je jednako malo voljen posto ima vecinom dosta love - radisni su. I tako je krenulo sve. Eh, sad, Nemtsima je prema dogovoru postignutom nakon Prvog Party-a bilo zabranjeno da se naoruza. No kad je Ludi Austrijanko i to poceo raditi, Cajopijci i zapadni susjedi Nematsa pozatiji kao Zabari su se poceli praviti gluhima i slijepima, jer ih je jos uvijek drzao mamurluk od Prvog Party-a. No stanimo sad nacas da se upoznamo tu sa jos dva-tri naroda koji ce nam biti vazni. Dakle, prvo se upoznajmo sa Niponcima, koji su jedan otocni narod na istoku Azije. Oni, kao i Nemtsi, su postali uvjereni u svoju rasnu nadmoc. No tijekom Prvog Party-a, oni su bili na strani Antante, koja je dobila. Ali nakon kraja Party-a, isli se mocnici dogovoriti da ogranice mornarice, i dosli do dogovora da Nemtsi ne smiju imati gotovo nista od ratnih brodovlja, da Zabari i mali nesposobni pizdeki zvani Digići (jer im se ne moze dignuti) i Niponci smiju imati odredenu kolicinu, a da Cajopijci i Seljacine smiju imati dvostruko toliko. No problem je bio sto su Niponci bili otocna nacija, i htjeli se posteno zastiti i imati pravo na jednako koliko i Cajopijci. No nije samo to gurnulo Niponce, bilo je tu mnogo takvih stvari, svaka mala, ali zajedno ozbiljno velike.
Spomenuh Seljacine. E, sad, tijekom cijelog svog postojanja, koje nije uopce znacajno, oni su se pravili da ostatak svijeta ne postoji. To su radili i sad.
A Digiće, Digiće je suvisno spominjati. Dovoljno je reci da je bolje imati tri neprijatelja nego njih za prijatelje.
E, sad, Niponci su jedna vrlo radisna nacija, no da bi radio nesto, moras imati sirovine. A toga nisu imali. Stoga su ih htjeli nabaviti, pa su isli traziti gdje bi mogli ih naci. Prvo su odlucili probati nabaviti malo nekretnine u jednom vrlo, vrlo hladnom mjestu gdje nema bas ljudi. Jedini problem je bio sto je to bilo od Votkopijaca. Pa su poceli malo sa vojskom gurkati i isprobavati vojsku Votkopijaca. Takoder su postigli odredene dogovore sa Nemtsima - Nemtsi i Niponci, kako su oboje bili uvjereni u svoju rasnu superiornost, su se temeljito prezirali, ali kako su bili na suprotnim stranama svijeta, odlucili oni suradivati. No kako su Nemtsi htjeli napasti Votkopijce, uvjeravali su ih u suprotno. I Votkopijci im povjerovali, pa su najbolje postrojbe poslali u Sibir da mrknu te dosadne male Niponce. I nakon jedne male bitkice, u kojem je poginulo oko 15 do 20 tisuca ljudi, Niponci su vidjeli kako su Votkopijske snage jako unaprijedene, i rekli, ako u toj zabiti imaju tako dobre postrojbe, onda im je citava vojska super, pa ajmo mi traziti radije drugdje sirovine. I tako se okrenuli na jug, prema jednom mnogobrojnom narodu kojeg cemo zvati Smijeskici, jer im je genetika dodijelila vjecni lagani arogantni smijesak na licu. Niponci nemaju desetinu stanovnistva koliko oni, ali rekli, budemo mi to, i napali, nadajuci se da ce ih potuci i onda srediti fino primirje tako da ce oni poceti raditi za njih. Naravno, Smijeskicima se to nije dalo, pa iako su izgubili bitkice, nisu se predali nego se tukli na sve strane.
U ovom trenutku se moze reci da pocinje Drugi Svjetski Party, gdje su se sve strane trudile svim snagama izgubiti. Dakle, vec prije samog pocetka, racun ide ovako: Cajopijci i Zabari se prave da ne vide sto Nemtsi rade, Nemtsi su odbili jedine prave saveznike protiv Votkopijaca, koji se pak prave da ne vide da ih Nemtsi zele napasti, Digići po obicaju nemaju pojma sto rade, i pokusavaju zauzeti jednu malu zemljicu na drugoj strani obale, kojoj je glavna industrija pekarska, i cija su oruzja vruci bureci i hladni sljadoljedo, dok Niponci pokusavaju napuniti zdjelu od 10 litara jednom cajnom zlicicom vode. Seljacine, po obicaju, se prave da svijet oko njih ne postoji.
A pricu o Drugom Svjetskom Party-u, o natjecanju tko se moze bolje upucati, cu vam ispricati drugi put. Kao i poslije-party-sku briljatnu ideju da se stvore dva velika saveza, svaki sa velikom silom i da te sile budu ravnoteza jedna drugoj (copyright prava od prije prvog Party-a se nisu uvazila), koja je valjda pala napamet jer su svi bili mamurni. :-)
Eh, u pocetku nisam planirao da bude ovako dugo, no sto cu... :-P
Au revoir, kako bi Zabari rekli! ;-)
|
